el-esas fi-t-tefsir ili temeljni tefsir

Tefsir Se'ida Havve

Medu brojnim djelima šejha Se'ida Havve posebno mjesto zauzima Tefsir. Pisan je u zatvoru i ima blizu sedam hiljada stranica. Uz tefsir Sejjida Kutba Fi Zilali-l-Kur'an (U okrilju Kur'ana), Temeljni tefsir Se'ida Havve spada u najznacajnije i najcitanije tefsire nastale u savremenom dobu. U ovom prilogu, u želji da oživimo sjecanje na šejha Se'ida Havvu, donosimo prikaz tog njegovog djela.

Prema svjedocenju samog Se'ida Havve, ideja za pisanje tefsira pojavila se još dok je bio u srednjoj školi. Naime, pocevši intenzivnije druženje sa Kur'anom, istražujuci veze izmedu pojedinih ajeta i sura, te tragajuci za dubljim znacenjima kur'anskih ajeta, on se divio kur'anskoj nadnaravnosti (i'džaz) i poceo uvidati odredena znacenja koja nisu spominjali raniji mufessiri. Razradu svojih tefsirskih ideja imao je priliku ostvariti u drugom periodu boravka u zatvoru, kada mu je bio dostupan Kur'an, nekoliko tefsira i odreden broj djela iz islamskih znanosti. Tada je imao dovoljno vremena za pisanje, a sam pocetak rada na njegovu komentaru Kur'ana bila su predavanja iz tefsira koja je organizovao za zatvorenike koji su to željeli. Shodno raspoloživom vremenu u zatvoru, on je svoj tefsir napisao za nepune dvije godine. Nakon preseljenja u Amman, on je još dvije godine radio na precišcavanju i doradi Tefsira, tako da je na tom djelu radio oko cetiri godine. Zbog odredenih proceduralnih razloga, te zbog prelaska rukopisa iz ruku jednih u ruke drugih izdavaca, taj tefsir prvi put je objavljen 1985. godine. Štampan je u jedanaest tomova.

U skladu sa nazivima djela iz drugih znanosti, Se'id Havva nazvao je svoj tefsir: El-Esasu fi-t-tefsiri, što znaci: 'Temelj u komentarisanju Kur'ana'. Prije uvoda u sam tefsir, on je napisao uvod u serijal 'Tri temelja', gdje pojašnjava da je takav naziv dao tim djelima zato što je htio da ona zaista budu uvod i osnova tim temama, tako da ih svako ko to želi može uzeti kao dobru osnovu iz tih oblasti, na koju ce poslije nadogradivati svoje znanje. Nakon toga, on ukazuje na cinjenicu da je vecinu spoznaja iz oblasti tefsira stara ulema vec navela u svojim djelima, te da se ni jedan današnji tefsir ne može napisati bez oslanjanja na prethodne komentare Kur'ana, s tim što svako vrijeme ima svoje posebne zahtjeve, te da je i on, shodno zahtjevima svog vremena, dao originalan doprinos u svom tefsiru, odgovarajuci na te zahtjeve. Govoreci o glavnim zahtjevima u vezi sa odnosom prema Kur'anu u vremenu u kojem je on živio, odnosno zahtjevima današnjice, on ih navodi slijedecim redom:
- U 20. stoljecu mnogi su govorili o povezanosti i nepovezanosti kur'anskih ajeta i sura, ali niko nije do kraja obradio tu temu. Zato se to namece kao obaveza ovog vremena (min furudil-'asri), što šejh Se'id Havva cini u svom tefsiru.

- Razvojem znanosti, u posljednjem stoljecu, pojavila su se brojna pitanja o znacenjima odredenih kur'anskih ajeta, te o njihovoj vezi sa najnovijim naucnim dostignucima, pa je nužno odgovoriti na ta pitanja.
- U posljednje vrijeme potaknute su brojne dileme o Kur'anu, narocito o pitanju da li se savremeni život može temeljiti na kur'anskim principima, što je dovelo u nedoumicu i znatan broj muslimana. Zato je izuzetno važno riješiti takve dileme.
- Mnogi muslimani zapostavili su kur'anska znacenja i islamski koncept življenja, prihvacajuci strani koncept, koji je u sukobu sa islamskim nacelima. Zato je potrebno muslimanima vratiti povjerenje u Kur'an, kako bi njegovi principi bili više prisutni u njihovu životu, i privatnom i javnom.
- Današnji muslimani nemaju vremena išcitavati veliki broj tefsirskih djela i duge rasprave bazirane na mišljenjima brojnih islamskih ucenjaka, zbog cega im je potrebno ponuditi komentar Kur'ana koji sadrži sažetak i najvažnije dijelove dosadašnjih dostignuca iz oblasti tefsira.

- Medu današnjim muslimanima postoje rasprave o nekim pitanjima, od kojih su neka nasljedstvo prethodnih generacija a druga, opet, plod novonastale situacije, pa je potrebno odgovoriti na ta pitanja.
Nakon toga, šejh Se'id Havva govori o izvorima kojima se koristio prilikom pisanja svog tefsira, buduci da smatra da se svaki današnji mufessir u svom radu mora, donekle, oslanjati na dostignuca ranijih komentatora Kur'ana. U tom smislu on ukazuje na cinjenicu da su mu u zatvoru, u vrijeme pisanja njegova tefsira, bili dostupni samo tefsiri Ibn Kesira i Nesefija, te da je bio prisiljen iz njih crpiti gradu za klasicni tefsir. Medutim, on smatra da je to dobar izbor, buduci da je Ibn Kesirov tefsir jedan od najznacajnijih tradicionalnih, a Nesefijev jedan od najznacajnijih kracih racionalnih tefsira. Zato je on u svoj tefsir ugradio najvažnija dostignuca i jednog i drugog mufessira.
Zatim, on ukazuje na cinjenicu da je vecina do tada napisanih tefsira uzimala u obzir da je citalac kompletan vjernik, cvrstog imana, pa zbog toga skoro da nije ni bilo potrebe ukazivati na cinjenice kojima se pojacava iman. Za razliku od tih tefsira, Se'id Havva smatra da je to u današnje vrijeme nasušna potreba: 'Ako komentar Kur'ana u današnje vrijeme, koje je materijalisticko i koje izaziva strasti, ne pomaže jacanju imana, onda njegov autor kako da nije ništa uradio, jer Uzvišeni Allah kaže: '...a kad im se rijeci Njegove kazuju, vjerovanje im ucvršcuju...' (El-Enfal, 2) Dakle, osnovno u vezi s ucenjem Kur'ana jeste da se na taj nacin jaca iman, a zadatak mufessira jeste da pomogne u tome.'

Glavne karakteristike Tefsira

U uvodu u svoj komentar Kur'ana, Se'id Havva navodi njegove glavne karakteristike:
1. Vjerovatno najznacajnija odlika njegova tefsira jeste otkrivanje i ukazivanje na vezu izmedu ajeta u pojedinoj suri, na vezu izmedu sura, na odredenu temu koja dominira cijelom surom, na skladan raspored sura, te da je taj raspored od Uzvišenog Allaha a nikako od Poslanika, s.a.v.s, ili ashaba. Naime, današnjem citaocu Kur'ana, koji je pod utjecajem zapadnih ideja i ljudskih mjerila u pogledu pisanja djela, može se uciniti da je kur'anski tekst nepovezan, da se naglo prelazi s teme na temu, da se odredene teme puno puta ponavljaju, itd. Medutim, šejh Se'id Havva je u svom tefsiru izuzetno kvalitetno uspio odgovoriti na sve te dileme, te upravo obradom tih pitanja iznijeti neoborive dokaze nadnaravnosti Kur'ana, o tome da njegov autor nije mogao biti ni najinteligentniji covjek, nego samo Uzvišeni Allah. Ono na što on posebno ukazuje jeste cinjenica da su mufessiri iz prethodnih generacija samo donekle obradili tu oblast, jer su je samo zapocinjali, dok je on u svom tefsiru uspio elaborirati ta pitanja na primjeru cijelog Kur'ana i tako kompletirati davno zapocetu teoriju.
Tu vezu izmedu sura, u slucaju Se'ida Havve, nalazimo odmah u prve dvije sure: El-Fatiha i El-Bekare. Naime, zadnji odlomak sure El-Fatiha pocinje rijecima: 'Uputi nas na pravi put', a sura El-Bekare pocinje (nakon karakteristicnih harfova u prvom ajetu) rijecima drugog ajeta: 'Ova knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali...' Dakle, na kraju prve sure govori se o traženju upute, a na pocetku druge govori se da je Kur'an ta uputa.

2. Prilikom pisanja svog tefsira šejh Se'id Havva koristio se odredenim djelima prethodnih islamskih ucenjaka, jer on smatra da se ne treba ustrucavati preuzeti od njih ono što su dobro rekli i uradili, ali je obavezno oznacavao od koga je preuzimao odredeni citat, što mnogi drugi nisu radili.

3. Svojim tefsirom on je pokušao pojednostaviti i približiti obicnom citaocu odredene važne detalje iz starijih tefsira, koji su bili izneseni na komplikovan i teško razumljiv nacin, ali je uspijevao da suština ostane ista.
4. Iako se radi o jednom od dužih dijela te vrste, Se'id Havva nije izašao iz okvira tefsira, što je bio slucaj sa nekim prethodnim mufessirima. Naime, on je uocio greške mufessira koji su u svoje komentare Kur'ana unijeli mnoge israilijjate, filozofske rasprave, dostignuca prirodnih i društvenih znanosti, detaljisanje u znanostima arapskog jezika, itd, i to nije ponovio.

5. Uvidjevši grešku nekih ucenjaka u posljednja dva stoljeca, koji su svako naucno otkrice, pa i nedokazanu naucnu pretpostavku dovodili u vezu sa kur'anskim ajetima, on se držao principa da sa ajetima povezuje samo naucne cinjenice koje su sigurno dokazane, a nikako pretpostavke koje mogu biti pogrešne.

6. Svojim tefsirom on nastoji da iznese osnovne podatke o fikhskim i akaidskim pravcima unutar islama, te da ukaže na pravce koji se mogu ubrojati u muslimanski ummet, kao i na one koji su se toliko udaljili od islamskih principa da se ne mogu smatrati muslimanskim pravcima.

7. Uvidjevši potrebu za tim, Se'id Havva na više mjesta u svom tefsiru ukazuje na to i pojašnjava kako Kur'an daje odgovore na sva pitanja, bilo direktno – u ajetima, ili indirektno – u hadisima, te pravilima i principima iznesenim u Kur'anu i sunnetu.

8. Svojim tefsirom šejh Se'id Havva želio je postici više ciljeva, pa se za to djelo može reci da ono istovremeno nudi: znanje i da'vet, te odgoj i džihad, da doprinosi izgradnji i odgoju kompletne islamske licnosti, te budi želju citaoca za akcijom, odnosno potice ga na rad za islam.

Zakljucak

Imajuci u vidu sve navedeno, može se zakljuciti da je tefsir šejha Se'ida Havve znacajan doprinos tumacenju Kur'ana u savremenom dobu. Autor je otkrio nove spoznaje kur'anskog teksta, te ponudio odgovore i izlaze iz mnogih problema koji pogadaju muslimane, pa i druge narode, u današnje vrijeme. Zato i ne cudi ocjena nekih kriticara tog tefsira: Ako se za Kutbov komentar Kur'ana može reci da je tefsir 14. hidžretskog stoljeca, onda se za komentar Se'ida Havve može reci da se radi o tefsiru 15. hidžretskog stoljeca.